Za portal BUKA razgovarali smo sa predstavnicom radnika Dite, Eminom Busuladžić, koja nam govori o trenutnom stanju u Fabrici, atmosferi među radnicima i planovima za rad u narednom periodu.
Emina kaže da je trenutno stanje u Fabrici Dita dosta zadovoljavajuće.
“Prije nekoliko dana, dobili smo dosta ambalaže, tako da će ova sedmica biti udarna u proizvodnji praškastih deterdženata. Ove sedmice radimo po 12 sati, u dvije smjene, da bi nadoknadili propušteno i ugovoreno. Pogon tečnih i agresivnih proizvoda radi ustaljenim radom i 3de se redovno proizvodi. Plate su redovne, a dosta se ulaže u postrojenje i u proizvodnju”, rekla je za BUKU Emina Busuladžić.
Ona ističe da kvalitet Ditinih proizvoda nikad nije i nikad ne smije biti upitan, a u proteklom periodu dobili su dosta pohvala i čestitki za kvalitet Tenza.
“Radnici su svjesni uspjeha koji smo postigli svojim radom i upornošću. Poruka za sve radnike: ne čekajte da neko drugi uradi nešto za vas, da pokrene proizvodnju, da vas zaštiti na sudu, već morate sve sami. Više ćete cijeniti i čuvati postignuto. Mi i dalje radimo svi sve, svjesni da trenutno ne možemo uposliti nove radnike, jer saglasnost za to mora donijeti Vijeće povjerilaca, odnosno dok ne budemo imali ekonomsku opravdanost za isto. Međutim, kad ustalimo proizvodnju, vjerujem da će početi prijem novih radnika”, ističe Emina.
Za sebe kaže da nikad ne odustaje i da, ukoliko treba, “ide i glavom kroz zid”.
“Znala sam da niko neće za nas uraditi ništa osim nas samih. Moja je velika sreća što je veliki broj mojih radni kolega na vrijeme to shvatilo, pa su me pratili. Onaj manji dio koji to nisu prepoznali i koji su sluge upravi društva sada su na Birou za zapošljavanje. Oživljavanje fabrika i punjenje budžeta je stvaranje države, jačanje zdravstva, školstva, socijalnih davanja, punjenje penzionog fonda, odnosno svega onog što čini državu onakvom kakva treba da bude, a ne nakaradu kakva je sada. Treba stvarati državu za sve njene narode, a ne samo za pojedince”, ističe naša sagovornica.
Emina Busuladžić ističe da će otvaranjem novih radni mjesta smanjiti odlazak mladih u inostranstvo, jer mladi treba da ostaju ovde gdje je uloženo u njhovo školovanje i treba da pune naše fondove i da brinu o svojoj državi.
“U narednom periodu nas očekuje proširenje proizvodnje, uvođenje novih proizvoda, osposobljavanje pogona, sanacija kvarova, sve ono što čini rad jedne fabrike”, ističe Emina.
Kada je u pitanju vlasnička struktura, predstavnica radnika Dite kaže da se na tender Fabrike još uvijek niko nije javio.
“To su sve igre u privatizaciji. Sada vrijednost Fabrike opada, a to se radi kada se fabrika namješta lopovima. Vrlo često govorim da naša borba nije gotova, nego samo jedna bitka. Mi našu borbu moramo nastaviti”, kaže Emina Busuladžić.
Emina ističe da je o trenutnom kapacitetu Fabrike i broju radnika teško govoriti, jer još uvijek ne rade u punom kapacitetu.
“U današnje vrijeme, prijeratni kapacitet je samo misaona imenica, jer nemamo ni tržište ni zaposlenost, a treba i dosta ulaganja u postrojenja. Trenutno je zaposleno 80 radnika, a imamo i naših penzionera, koji rade na ugovor o djelu, jer su nam potrebni, pošto nemamo tog kadra. Imamo volontera i djecu boraca, a njih plaća Ministarstvo za boračka pitanja. Zaposlena su i dva pripravnika – ekonomista i inžinjer tehnolog. Bilo je još nekih radnika koji su vrlo brzo napustili Ditu, naglasivši da oni nisu završili fakultete da bi pakovali u Diti”, rekla je Emina B.
Ona ističe da u Diti svi sve rade, tako da i njihovi inžinjeri sa 30 godina staža lijepe i pakuju proizvode, čiste i ne biraju poslove. Emina kaže da Diti trebaju takvi radnici koji će se izboriti za svoje mjesto i koji misle na bolje sutra.
“Nekada, kada su vladali isti zakoni za sve, bilo je dosta lakše. Tada je domaća proizvodnja bila zaštićena, sudovi i vladajuće strukture su radili, a nismo znali šta je nepotizam. Imali smo pravo na zdravstvenu zaštitu, plaćao se rad, radnici su mogli ići na more. Sada to mogu samo privilegovani. Nekada smo prozvodili 5.000 tona, nismo se bavili politikom, uplaćivani su nam doprinosi, mogli smo ići u penziju i liječiti se”, prisjeća se Emina nekadašnjeg rada u Diti.
Na kraju, Emina kaže da oni rade, ali da ipak nisu potpuno zadovoljni stanjem u kojem se nalaze, jer saosjećaju sa okolinom, a dok svima ne bude dobro, ne možemo biti zadovoljni.
Vijest Radnici Dite: Nekada smo prozvodili 5.000 tona i nismo se bavili politikom objavljena na Haber.ba.